Ova vrsta se nalazi u tri različita područja svijeta: pustinja Sahara u Africi u zemljama Alžira, Nigera i Maroka; na cijelom Arapskom poluotoku; i dijelovi srednje Azije uključujući Turkmenistan, Iran, Pakistan i Afganistan.(Cunningham, 2002; 'Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996)
Pripadnici ove vrste su psamofilni (nastanjeni u pijesku), koji se javljaju u vrlo sušnim, suhim staništima kao što su pustinje. Nalaze se u pustinjskim staništima u rasponu od ravnica s malo vegetacije do stjenovitih dolina s grmljem i drvećem. Žive u ekstremnim uvjetima s dnevnim površinskim temperaturama koje dosežu i do 51ºC tijekom dana, dok se noćne temperature mogu spustiti i do -0,5ºC.(Cunningham, 2002; Goodman i Helmy, 1986; 'Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996)
Biserne mačkeje veličine domaće mačke i najmanja je od svih divljih mačaka, teška između 2,1-3,4 kg (mužjaci) i 1,4-3,1 kg (ženke). Njihova najizrazitija karakteristika su velike ušne uši, koje štite uši od puhanja pijeska. Najrazvijenija osjetila ove vrste su sluh i njuh. Budući da su noćne životinje, oslanjaju se na osjetljivi sluh kako bi locirali plijen koji se kreće ispod površine tla. Timpanic meatus i slušna bula su relativno mnogo veći u ove vrste nego u bilo koje druge mačke. Gusto krzno srednje dužine pokriva tijelo i štiti ga od visokih noćnih temperatura. Boje kaputa kreću se od blijedo žute do sive. Imaju tamno smeđe do crne pruge koje prekrivaju rep i udove, a oči su naglašene crvenkasto-narančastim prugama. Prsa i brada su uvijek bijeli. Još jedna prepoznatljiva karakteristika ove vrste je žilavo, crno krzno koje prekriva jastučiće njihovih stopala, štiteći ih od pustinjskih vrućih površina. Kosa pomaže u povećanju manevriranja kroz pijesak. Istraživači smatraju ovu karakteristiku problematičnom jer čini njihove otiske stopala gotovo nevidljivima.(Garman, 1997.; 'Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996.)
Štene staro 6 mjeseci
Pješčane mačke su usamljena vrsta i ne zna se puno o njihovim sustavima parenja. Vjeruje se da njihov sluh igra važnu ulogu u komunikaciji tijekom sezone parenja.(Garman, 1997.; 'Pješčana mačka', 2002.)
Pješčane mačke u zatočeništvu razmnožavaju se više od jednom godišnje. U divljini njihova reproduktivna doba ovise o mjestu. U pustinjama Sahare sezona razmnožavanja počinje u siječnju i završava u travnju. U Turkmenistanu sezona počinje negdje u travnju. U Pakistanu sezona razmnožavanja traje od rujna do listopada. Djelomično, razlike mogu biti posljedica klime ili dostupnosti resursa. Razdoblje trudnoće u prosjeku traje 59-63 dana. Pješčane mačke rađaju između 1-8 mačića iako je 4-5 mačića normalno. Iako pješčane mačke nisu spolno zrele do 9-14 mjeseci, relativno su neovisne u dobi od 6-8 mjeseci. Brzo sazrijevanje može biti prednost u takvom neprijateljskom okruženju.('Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996.)
Trenutno nema dostupnih informacija.
Poznato je da pješčana mačka živi 13 godina u zatočeništvu, ali imaju visoku stopu smrtnosti mladih.('Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996.)
Pješčane mačke nisu dobri penjači ili skakači, ali su izvrsni kopači. Koriste svoju sposobnost kopanja da kopaju plitke jame kako bi pobjegli od pustinjske vrućine tijekom dana. Poznato je da leže na leđima izvan svojih jazbina kako bi oslobodili unutarnju toplinu. Njihove jazbine dijele se s drugim jedinkama, ali više od jedne mačke nikada ne zauzima istu jazbinu istovremeno. Općenito su noćni, iako su pripadnici podvrste iz Pakistana noćni tijekom ljeta i aktivni u zoru i sumrak (krepuskularno) tijekom zime. Zbog svojih tajnovitih navika, ova vrsta je slabo poznata, a sumnja se da bi njihova trenutna populacija i rasprostranjenost mogli biti veći od procijenjenih. Opisano je da pješčane mačke zatvaraju oči noću kada im se ljudi približe zbog čega ih je teško vidjeti jer se stapaju s okolinom.(Bunaian, et al., 1998.; Cunningham, 2002.; 'Pješčana mačka', 2002.; 'Pješčana mačka Felis Margarita Locke 1858', 1996.)
Muškarci i ženke imaju područja koja se preklapaju u prosjeku 16 km^2. Ponekad lutaju na udaljenostima do 8-10 km^2.(Bunaian, et al., 1998.)
Zvukovi poput lajanja koriste se kao pozivi za parenje za komunikaciju između pojedinaca. Omogućuju pojedincima da lociraju jedni druge na velikim udaljenostima.('Pješčana mačka', 2002.; 'Pješčana mačka Felis margarita Loche', 1996.)
Pješčane mačke su uglavnom mesožderke i jedu razni plijen kao nprgerbili,pješčane voluharice,zečevi,pauci,gmazovi,ptice,kukcii otrovanzmije. Poznato je da su ove vrste 'neustrašivi lovci na zmije' koji napadaju otrovniceposkoke. Smatraju se oportunističkim hraniteljima koji uzimaju ono što mogu pronaći u svom neplodnom staništu. Plijen osigurava pješčanoj mački potrebnu tekućinu za život na mjestima gdje ima malo vode.(Bunaian, et al., 1998.; Cunningham, 2002.; Goodman i Helmy, 1986.)
Predatori pješčanih mačaka uključuju odzmije,šakaliisove. Osim prirodnih grabežljivaca, pješčanoj mački prijete i ljudi u vidu trovanja i hvatanja zbog ilegalne trgovine kućnim ljubimcima. Općenito, pješčana mačka je najmanje ugrožena od divljih mačaka.('Pješčana mačka', 2002.; 'Pješčana mačka', 2003.)
Pješčana mačka se smatra rijetkom vrstom. Zbog toga je provedeno vrlo malo istraživanja o ovoj vrsti. Kao i kod svih vrsta, one imaju ekološku ulogu u svojim staništima. Pješčana mačka lovi životinje poput glodavaca, gmazova i ptica pa stoga nestanak ove vrste može dovesti do povećanja vrste plijena. Budući da je pješčana mačka rijetka, vjerojatno nije vrsta koja je ključna za njene grabežljivce kao što su sove, šakali i zmije.('Pješčana mačka', 2002.)
Pješčana mačka dio je ilegalne trgovine kućnim ljubimcima. Istraživači su potaknuli zanimanje za daljnja istraživanja ove vrste.('Pješčana mačka', 2002.)
Možda zbog svoje relativno male brojnosti ova vrsta nije imala negativan utjecaj na ljude.('Pješčana mačka Felis margarita Locke 1858', 1996.)
Pješčana mačka nije dobro proučena. Budući da žive na tako golemim pustinjskim mjestima, teško je pratiti pravi broj jedinki. Ova je vrsta navedena kao Dodatak II Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES) prema IUCN-u. Njihove glavne prijetnje su gubitak i degradacija staništa. Dezertifikacija izazvana ljudima može utjecati na ovu pustinjsku vrstu i njihov plijen. Dodatak II znači da vrsti trenutno ne prijeti izumiranje, ali bi mogla biti ako se ne prati. Prema Svjetskoj uniji za zaštitu prirode IUCN-a navedeni su kao 'skoro ugroženi'. Prema US Fish and Wildlife Service, podvrstaBiserni scheffeli za mačkeiz Pakistana je na popisu ugroženih.('Dodaci CITES-a', 2004.; Bunaian, et al., 1998.; 'Informacije o vrsti felisovog bisera', 2004.)
Postoje četiri podvrste pješčane mačke, a svaka se nalazi na različitim područjima:Mačka je biser, biserpronađeno u sjevernoj Africi,Puma biserni harrisonipronađeno u Saudijskoj Arabiji,Puma biserna tinobijapronađeno u Turkmenistanu iBiserni scheffeli za mačkepronađen u Pakistanu. Hemmer i sur. (1976) otkrili su razlike između mačaka pronađenih u Africi i na Arapskom poluotoku.Felis m. biser, iz Afrike, ima usku lubanju, male karnasijale, žuto-bijele šape i dva do šest prstenova na repu.Felis m. harrisoni, s Arapskog poluotoka, ima široku lubanju, velike karnasijale, svijetle bijele šape i pet do sedam prstenova na repu.(Garman, 1997.; Goodman i Helmy, 1986.)
Matthew Wund (urednik), Sveučilište Michigan-Ann Arbor.
Shanna Wheeler (autorica), Sveučilište Michigan-Ann Arbor, Phil Myers (urednik, instruktor), Muzej zoologije, Sveučilište Michigan-Ann Arbor.